I nakon gotovo dvadesetak godina, takozvani Bilbao-efekt još uvijek funkcionira: zbog rafiniranije vlastite promocije, velike kompanije višak profita investiraju u arhitektonske spektakle. O tome svjedoči i najnoviji primjer – Stakleni jedrenjak zaklade Louis Vuitton na rubu Bulonjske šume. Tu se opet, kao deus ex machina, pojavljuje sveprisutni, vječni Frank O. Gehry. Ili – jedna od najstarijih filmskih kompanija, Pathé, naručuje projekt za svoju zakladu od druge velike zvijezde, Renza Piana. U tipični pariški građanski blok Piano je ukliještio organski korpus, nalik na nekog ljušturama pokrivenog prethistorijskog divovskog gmaza. I u slučaju Gehryjevog Jedrenjaka i Pianove organske tvorevine ne radi se samo o ekstravagantnim, upadljivim formalnim pustolovinama, već i o velikom naporu mnogobrojnih stručnjaka na svim mogućim poljima građevinske tehnike. Istraživački rad na takvim megaprojektima sigurno će potaknuti razmišljanja u mnogim pravcima i u tom smislu potvrditi njihov značaj. Dakako, tu se radi o središnjim zbivanjima u jednom od središta današnjeg svijeta.